Povremeno se zapitam zašto je baš taj određeni datum označen kao Dan ovoga ili onoga. Za ovaj, 2. april, poprilično je jasno. 'De ćeš bolji Dan dečje knjige od dana rođenja H.K. Andersena! Ali, što bi reko Ksenofil Lavgud, DA LI JE TAKO? Šalimse, šalimse, ostaviću svoja „Andersen je sadista”, „Dizni je mlak” i „To… Continue reading Prerazmišljavanje #8 – Međunarodni dan dečje knjige
Category: za decu
Ivo Andrić – Deca (i druge pripovetke)
Uvek oklevam pre načinjanja njegovih priča. Odbijaju me nečim što ne mogu da definišem. Kao da između mene i naslova na koricama postoji davnašnje neprijateljstvo. Dugo sam smatrala da ga prosto ne volim – da je problem u mojoj nedoraslosti zadatku čitanja Andrića. Sad bar znam da mom oklevanju uzrok nije to, iako pravom uzroku… Continue reading Ivo Andrić – Deca (i druge pripovetke)
Pripovesti barda Bidla
(s komentarima profesora Albusa Dambldora) Čak i ako vas ne zanimaju Bidlove priče za decu, podstaknuti knjigom Rite Skiter pokušaćete da preko komentara odgonetnete Dambldora. Uspećete, onoliko koliko je to s ličnošću poput njegove moguće. Zbirka sadrži pet čarobnjačkih bajki: 1. Čarobnjak i skakućući lonac 2. Vrelo velike sreće 3. Veščevo kosmato srce 4. Baka-zekonja i njen Cerekajući panj 5. Priča o… Continue reading Pripovesti barda Bidla
Kenilvorti Visp – Kvidič kroz vekove
Madam Pins, naša bibliotekarka, rekla mi je da je (knjigu) gotovo svakodnevno "vucaraju, balave po njoj, uopšteno zlostavljaju" - što je veliki kompliment za bilo koju knjigu. Ne volim sportove s loptom. Ne mirišem ih, uopšte, zapravo. A volim Hogvorts i sve što je u vezi s njim. Zato sam ovu knjigu otvorila željno, iako ne bez… Continue reading Kenilvorti Visp – Kvidič kroz vekove
Braća Grim – Trnova ružica
Užasan izbor. Bolesnije narodne bajke nisam čitala. Ima "normalnih", "bajkovitih" bajki, kao što su "Trnova ružica", "Snežana", "Pčelica matica", "Čarobni stočić, zlatni magarac i batina iz vreće" i "Živa voda", a ima i priča o nasilju i nezahvalnosti bez pouke. Sova govori o propasti koju ljudska glupost i samoživost navlače na sve okolo. Ravno, ružno, bez… Continue reading Braća Grim – Trnova ružica
Dragan Lukić – Tri lule
Veselo, razigranije, Dragan Lukić. Lukić je gradsko dete i pesnik za decu iz grada. Njegov junak životinje viđa samo u zoološkom vrtu i kutiji za igračke, velik je i snažan lovac, pa se užasno boji pretećih jarčevih rogova. U selu ima deku sa rukama punim jabuka, koji nosi opanke i šajkaču ko mali čamac. Sve što… Continue reading Dragan Lukić – Tri lule
Branko V. Radičević – Pesme o majci
Iako sam sve stihove srcem doživela, nisam prepoznala svoju majku u njima. Možda jer nisam sin. Ali verujem da je zbirka ganula svako zahvalno dete, bez obzira na pol. Ima jedan čas kad mati tvoja nemoćna stoji u kutu. Ona je za tobom svoje ruke poslala. Stoji mati. A ruke su joj na putu. Svako… Continue reading Branko V. Radičević – Pesme o majci
Milovan Danojlić – Čudnovat dan
Pa to je kao kad ti na glavu padne crep Ceo svet postao lep! Pošto je ovo ipak lektira za 1. razred, prilagođenija je deci od izbora u knjizi "Da mi je znati". Sapuni se kupaju, mačka sluša narodne pesme, lubenice sazrevaju, a miš ušiva kišu za dvorište. U martu ceo svet liči na kuću koja… Continue reading Milovan Danojlić – Čudnovat dan
Milovan Danojlić – Da mi je znati
Pesme su tmurnije nego što bi trebalo da budu. S druge strane, i pesnikovo detinjstvo bilo je tmurnije nego što detinjstva treba da budu. On piše jezikom deteta, ali su mu teme odrasle. Ne tetoši malog čitaoca "malim" osećanjima, već mu daje sebe na papiru. Staru dušu, melanholičnu, u telu mladog čoveka. Pesme "Miris zove",… Continue reading Milovan Danojlić – Da mi je znati
Grozdana Olujić – Glasam za ljubav
Preporučila bih je jednocifrenogodišnjoj sebi. Ne pitaj me, ne znam šta bih hteo da postanem, ne znam kakav bih hteo da budem. Možda sam malo onako, a možda sam i kukavica. Jednocifrenogodišnja ja svoj odraz ne bi videla u Slobodanu i bila bi ponosna na to. A svideo bi joj se — neumeren, isfrustriran i odraslo… Continue reading Grozdana Olujić – Glasam za ljubav
Ljubivoje Ršumović – Smešna prašuma
Ima dovoljno nonsensa i eufemizama da bi se smatrala poezijom za decu. Sve ostalo je bol odraslog čoveka suočenog sa svetom. (Kao u pesmi "Iza prvog ugla".) Čak je i patriotizam predstavljen nedovoljno detinjasto da se ne bih zamislila nad stihovima Domovina se brani knjigom I pesmom o nebu Pismo i himna kao stubovi zemlje… Continue reading Ljubivoje Ršumović – Smešna prašuma
Radjard Kipling – Knjiga o džungli
Niko nije bez neprijatelja! Zašto je zlo, u ovoj knjizi oličeno u Šir Kanu, obavezno predstavljeno kao hromo, grbavo, nagrđeno? Tako se čovek teši da je bar lep, čak i poražen? I zašto se deca uče da telo oslikava dušu, kad prečesto nije tako? Ova i slična pitanja nisu mi dozvolila da pri prvom čitanju sagledam… Continue reading Radjard Kipling – Knjiga o džungli
Branko Ćopić – Orlovi rano lete
Kad se iz pećinskog mraka izvukoše napolje, pred njima sinu blještavo zelen gaj, čist i veseo kao da je toga trenutka stvoren i stavljen pod sunčani svod neba. "Bogme sam ja zaista tek sad i progledao, i pročuo, i prohodao i srce mi je prokucalo!" - iskreno priznade Mačak. Možda sam ovaj roman pročitala previše… Continue reading Branko Ćopić – Orlovi rano lete
Luis Kerol – Alisa u zemlji čuda
Činilo joj se da Šeširdžijina primedba nema nikakvog smisla, a ipak je sve bilo pravilno rečeno. Ne znam ima li smisla da i ja pišem o ovoj knjizi. Sve što bih mogla da kažem neko je sigurno već primetio. Sviđa mi se kako je u razgovoru sa Gusenicom predstavljen problem identiteta pojedinca u totalitarnom sistemu, kako… Continue reading Luis Kerol – Alisa u zemlji čuda
Dž. R. R. Tolkin – Hobit
Vama je poznato moje ime, ali ne i činjenica da mu ja pripadam. Izjave poput ove učinile su da Gandalf zauvek postane moj najneomiljeniji "Svetli". Prvo to. Da ga je pisala Roulingova bio bi u Grifindoru. U redu je, ti si mnogo sposoban i popularan. Shvatam. Što se ostalih likova i celokupnog dela tiče, ne… Continue reading Dž. R. R. Tolkin – Hobit
Antoan de Sent Egziperi – Mali Princ
Ne znam zašto se baš nje uhvatih, kad me čeka toliko lakših za "kritičarenje". Pojma nemam. Lepa je. Lepo se čita. Lepo se podvlači (uz grižu savesti ili bez nje, kako kad) svaka dotad nepodvučena rečenica. Lepo se prstima mokrim od suza mrljaju komentari na marginama pri kraju. Ti si zauvek odgovoran za ono… Continue reading Antoan de Sent Egziperi – Mali Princ